NEVINO PISMO

Neva je retriverica koju smo pronašli izgubljenu i svu punu ekcema kako luta nasred ceste. Neko vrijeme Neva je bila sa nama, a potom joj se posrećilo i otišla je sa dvoje mladih ljudi u bolje sutra. Neva nam je ostala u srcima, i nismo je nikad zaboravili, no nije ni ona nas, stoga nam se vrlo brzo po njenom udomljenju javila sa novostima :)
 
”Draga udruga "Ruka sapi"!
Pise vam Neva. Htjela sam vam se malo javiti i ispricati kako mi je.
 
           

Uzeli su me doma Marko i Sonja. Prvih par dana mi je bilo malo cudno ali su mi dali jesti, puno sam bila vani i setala i dobila sam dekicu za spavanje. Rekli su mi da je to moje mjesto. Bila sam malo uplasena, sve je bilo novo i neobicno.
 
Za par dana sam skuzila da mi je lijepo, da me setaju svako jutro dok se probude i daju dorucak i poslije veceru. I uvijek cim dodu doma me vode van na livadu i trcimo i igramo se. Samo mi nije jasno zasto mi uporno guraju neku zelenu lopticu ako je zabavnije trcati s njima. Idemo van 3,4 puta svaki dan, nekad i vise. Bila sam na moru, puno se vozim u autu, jedino me nekad tjeraju u neku glupu kutiju s gumbima koja ide gore dolje i onda samo nestanu stepenice. Mislim da su malo lijeni. Meni je zabavnije po stepenicama.
 
Puno ponavljaju rijeci "kauc" i "ne" ali ja to bas ne kuzim. Mislim da pricaju o onom veeeelikom jastuku nasred sobe. Mislim da je to njihovo mjesto jer uvijek tam sjede dok su doma. Dok ih nema, onda ja spavam na velikom jastuku. Mislim da im ne smeta, samo ga puno usisavaju. Rekli su da to ima neke veze s mojim dlakama.
 
Inace nisam isla u kupaonu, ali onda su me ubacili u kadu, kupanje. Bilo je mokro i sklisko ali su me dobro oribali i sad sam sva mekana i mirisljava. Ali i dalje ne idem u kupaonu.
 
Vode me svugdje, ali mislim da precesto sjede i piju kavu, ja bi malo vise trcala. Idemo i k njihovim prijateljima, kod njih vec imam svoju zdjelicu za vodu i puste me spavati dok oni kartaju.
 
Cesto mi govore bravo i maze me puno, jedino sam malo dobila po nosu dok sam Sonji ukrala spagete. Sad cekam da me ponude. Ako me prestanu maziti, onda samo trebam uporno gurati njusku u krilo i nastave me ceskati.

Dok rade, ja ih cekam doma i veselim se i masem s repom i znam da odmah poslije idemo trcati i lijepo mi je. Ponekad su mi dosadni pa odem na svoje mjesto i spavam. Nekad me probude i cesljaju a nekad me puste.


Samo sam vam se htjela javiti, da znate da mi je dobro i da mi svi skupa uzivamo. I htjela sam vam reci hvala sto ste me pazili i hranili dok mi je to bilo potrebno i sto sad radi vas imam topli dom i sto sam prava lijepa, zdrava cura. I hvala sto to omogucujete i mojim psecim prijateljima. Doci cemo vam pomoci i posjetiti vas dok se jos malo opustimo.
 
Puno pozdrava od mene, Sonje i Marka.
Neva
ps. saljem vam neke slike u prilogu..”